Sanjaš li ...?
Sanjaš li biserne zore u topla letnja jutra. Sunce iznad Avale. I Dunav. Veliku i snažnu reku, kako vodom odnosi sve propale prilike, nedosanjane snove, neostvarene želje. Sve pokušaje, uspone, padove. Izdaje, prevare. Ljubavi kojima smo se davali. I one kojima nismo. Slučajne partnere. Plašljive, neodlučne, posrnule, pogubljene, zlonamerne, lakoverne, ulizice, dvolične. Putnike namernike. Podle šaptače. Gutače. Žderače. Namrgođene pljuvače, jahače magle. Ali i one sa kasnim paljenjem. One kojima savest uvek naknadno proradi. Kasno.
Sanjaš li brige i more. Lutanja. Gubljenja. Pronalaženja. I ponovna traženja. Putovanja. Odlaženja i vraćanja. Mene malu, na kuli Milenijuma, sa pogledom na Dunav. Na Kalemegdan, na Beograđanku. Na istoriju, geografiju, na nas. Svaki krik porobljenog grada. Svaku suzu presahlu na izgorelom ognjištu. Sve rušeno, porušeno, sravljeno sa zemljom. I nanovo građeno. Sve prevare, sitne laži i još sitnije ćari. Obmane. Svaki nedostatak slobode i praznine kojima odzvanjaju molitve. Lagume, krtičnjake, podzemlje i nedodirnute svetove.
Sanjaš li kapi rose u prohladna jesenja jutra. Izlaske i zalaske sunca iznad Istočne i Zapadne kapije Beograda. Puteve. Tokove. Veze. Poveznice. Prečice. Sokake. Brzake. Pobednika. Konjanika. Neznanog junaka! Česme na iskonskim izvorima. Život u kapima. I kapi u životu. Sreće i tuge. Radoasti, mladosti, zanose. Sanjaš li? Sav naš trud. Sve propuštene prilike. Neprilike. Strahove. Praštanja. Kajanja. Ono nikada više. I opet, i ponovo.
Budne noći i snena jutra. Maglu iznad Save. Padove. Ustajanja. Umiranja i ponovna rađanja. Vodostaje. Izlivene reke u kojima smo se ogledali. Sve naše akcije. I sve reakcije. Zajedničke poduhvate i razdvajanja. Pokušaje. Svaku prepreku na koju smo nailazili. Preskakali. Koje je trebalo i rušili. Sanjaš li obale, reke i mostove. Veze. I opet. I ponovo.
Sanjaš li svetla u noći i bleštavilo velikog grada. Zaslepljuje li te u snovima. Ili po danu? Vodi li te pravda. Želja, nada, strah od ovog ili onog. Ili razum? Sanjaš li? Sve nerazumne poteze. Tvoje i moje. Svaki gest dobre volje. Tvoj. Moj. Naš. Sve nesagledane mogućnosti. Sve neodlučnosti, neprožvakane situacije a progutane. Zaglavljene u grlu. Svaki gubitak daha. I volje. Zastoje. I opet padove i nova ustajanja.
I kraj.
Sanjaš li bolje sutra?