Lirsko hodočašće
Uliv: Sat otkucava jedno vreme za koje ne znam da li je (i) moje.
Vreme: U jednom čudesno opaženom vremenu rasklapam mehanizam nečega, na ravnodušnoj površini postojanja, pa od izgleda do izgleda, na magistrali metamorfoze, pratim tokove života.
Instinkt: Nešto nagoveštava
Osećanje sveta: Preterana rasprostrtost naših usitnjenih ličnih vremena između nastanka i nestanka onemogućava njihovo prožimanje. Tu smo negde u međuprostoru započetog vremena i njegovog toka, opasani u otuđenosti, zidovima odeljeni od nepodnošljivosti, u zonama dobrovoljne osame. Nepodnošljivost je način na koji ona kvasa i raste i sistematski pritiska na nas.
Reči imaju dejstvo srazmerno onome ko ih izgovara i onome ko ih sluša. (BP)
Sat i dalje otkucava. Pratim svoja pomicanja.
Teskoba: Teskoba je okoštavanje života unutar zidova lavirinta, učahurenog u uzaludnost odluka. Jedna odlučena uzaludnodnost je ipak spasonosna, ona je nada za nove odluke.
Izliv: Ona zajednička energija nekud se transformisala u nesigurnosti, otekla u nepoznato. Vreme između nastanka i nestanka traži novo prepoznavanje.
01/15,2016, at 10:45
Visit meditacija
Izmedju mene i tebe tako je malo prostora. U taj procep stao bi tek treptaj svetlosti. U njega se smestila nasa ceznja, u njega se smestila nasa ljubav. Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko. Deli nas tek delic najmanjeg dela. A ipak, koliko god se trudio, koliko god tezio i hteo, nikada me neces dosegnuti. Izmedju mene i tebe tako je malo vremena. U taj procep stao bi tek treptaj oka. U njega se smestio nas zivot, u njega se smestila nasa sudbina. Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukčiji. Usprotivilo nam se čudnovato prostranstvo neodredjenih razdaljina, prostranstvo koje nije potrebno preći. Ne napreži se uzalud, jedini moj, ne širi svoje ruke ne bi li me zagrlio. Izmedju nas je more beskraja - ne veće, ne dublje od njenog dodira. Ali zar ne znaš? To je more ljubavi i ono će nas zauvek spajati.
Adrian Predrag Kezele - Izmedju mene i tebe