Pobuna duše

Published on 01/25,2016


Kad se stavim u službu neželjenih misli, teskobe počnu navirati niotkuda, nasrćući pravo na mene, kao da sam u prolaznoj odaji sa dvoja vrata u kojoj se događaju košmarni snovi, a ja ih, amorfne, podupirem ramenima svoje uzaludnosti, grčevito tražeći znak slabašne svetlosti zore  i brbotavog  šapata senki da označe izlaz.

I onda pobuna duše, uvek stvaralačka, stvara prasliku nekog novog sada  (ako nije stvaralačka, onda je tek uznemirenost) ... i potreban je osmeh da pročisti atmosferu i umiri.

 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=268291

Leave a Reply

One Response to Pobuna duše



  1. Visit Nikoleta

    I jedino vreme zna kada će se sastati putevi usnule noći i rasanjenog dana, popločani sećanjima ...



  2. Visit pricalica

    Из неког разлога, док читах, ово "сада" доживех не као временски облик, већ као башту, врт, расадник. :)



  3. Visit Nikoleta

    @ pricalica
    A ja sam, pošto mi je sve u slikama pred očima... pomislila da je iza vrata za izlaz neko drveće, valjda zbog "brbotavog šapata senki", mada su senku mogle doći i od kuća i sl.
    Blizu smo sa vizuelizacijom vremensko - prostornog doživljaja. ;)



  4. Visit sanjarenja56

    Pa i mora. Ako duša ima stvaralačke elemente, mora se buniti.



  5. Visit Nikoleta

    @sanjarenja56
    Pobuna je stvaralačka,pa i u nama, jer ako nije običan je nered i uznemirenost, a mora je biti da otera neželjene misli. ;)



  6. Visit Станимир Трифуновић

    Нисам склон да противуречим, нарочито када је у питању слободна песничка мисао (уметничка посебност), али...
    ...Али, може ли се душа икако побунити?
    Оставимо је оним пределима где заиста и влада, богоугодностима, врлинама и лепоти!
    Поздрав А...Николета!



  7. Visit Nikoleta

    Није то "та" душа @Станимире.
    То би била метафора природе наше личности, наших осетила и унутрашњег света доживљаја ...
    Размишљам да ли сам, ипак, могла употребити неку другу реч? Баш ме занима!
    Хвала Вам Станимире!