Mesečeva postelja
Proleće, moje omiljeno godišnje doba. Volim kad me opija miris prvog cveća, kad božuri razviju svoje loptice u azalejama među ružama i drže ih uzdignuto kao ponosne glavice.
Mogla bih tada videti tvoje obrise dok mi prilaziš koracima valcera, ponesen zanosom i onom varljivom srećom koja nastaje u susretu muške sujete i ženskog lukavstva, kako plešemo opijeni mirisom ljubavi a na horizontu noć rasprema mesečevu postelju.
Dohvatio si mi Zvezde, želim i Mesec.
I čini se da priroda buja i raste dok jedna veličanstvena žena koju su mnogi želeli neočekivano daje jasan znak. Zelja i zapovest.U dalekim zvezdama i mračnom žbunju nema svedoka bezgranične sreće pomešane sa snovima. Venera podgreva strasti, pa one planu stvarajući jedan novi svet magnovenja, opojne i kratkotrajne sreće koja iščili već do jutra.