Livada
Published on 01/30,2017
Velika je livada i mirišljava trava
sa zlatnim bokorima ljutića
vidi se
grupa konja i ponija u galopu
čuje
udaljeno zujanje kružnog puta
bez daška vetra i
daha glasa
reka i
na reci trka jedrilica u napetoj tišini
udubljeni u razgovor
mlada seljanka - snajka
uzima moj ljubičasti stolnjak
za posluživanje buđavog
sira
ja hvatam tvoj pogled
nasmešili smo se jedno drugom
01/31,2017, at 07:05
Visit lastavica
Slika jednog lepog dana, koja bljesne u umu
kad joj se najmanje nadamo...
02/02,2017, at 13:09
Visit Лаки
Мој отац траву коси, ливаду бујну зелену, отима кућу цврчку и пашу горском јелену. Умиру тихо траве, још озебле и снене, а мој их отац коси а као да коси мене. А он, коси ли коси, звече бисери росе, док беже попци певачи у свет од смртне косе, и мирише на све стране све више све јаче, а то се само чини да трава плаче.
Ивер
Николета, ово су моја сећања на једну ливаду.Колико год да некоме ово звучи патетично и тужно, опет све врца од лепоте које красе живот и чине га лепим.
Лп
02/02,2017, at 18:38
Visit Aneta
@lastavica
Postoje ti trenuci, oni nam daju nadu
02/02,2017, at 18:43
Visit Nikoleta
@Laki
Zvuči divno. I sam znaš koliko je trava osetljiva, ali isto tako košenjem postaje gušća i temeljitija ..
Da bi se razumela, Priroda se mora voleti.
02/02,2017, at 18:45
Visit Nikoleta
@lastavica
:-)
02/02,2017, at 18:53
Visit Nikoleta
@Laki
Skoro sam pisala i članak "Miris livada" malo je bliži tvom komentaru, kao iverak svom stablu (koji si prepoznao) ... ;)