Od rođendana do rođendana
Leto još traje, ali sa nekom neobjašnjivom slutnjom. Možda to moja osetila titraju više nego što je uobičajeno. Čekam septembar. Rođendan sa kojim neću postati većinski vlasnik svog života. Pitanje je da li smo i čega smo uopšte vlasnici? 45. sam pregurala, doduše ne tako davno.Od toga nismo daleko odmakli. Nas dvoje. Dva svedoka vremena. Danas ta dva svedoka mogu sve. Za ne poverovati!
Septembar miriše na jesen. Jesen miriše na kiše. A kiše mirišu na nevolje. Jesen miriše i na plodove, ali samo ako je godina rodna.
Previše je toplo i teško se diše. Nikad nisam mnogo držala do rođendana, naročito ne do svog, ali ovaj bih rado proslaviti. Možda samo izmišljam razloge da se nečemu radujem. Gledam tek u blisku budućnost i nadam se da ne preterujem. Sa očekivanjima. Možda te kiše donesu i olakšanje? Možda. Ja se uvek nadam, to mi je nekako u krvi.