Prisna distanca

Published on 12:14, 02/16,2017


On
Tabla i slova premetaljke. Tankim prstima nežne ruke gura jedno po jedno slovo, traži im mesto u složenoj kombinaciji koju drži u glavi. Nastoji ispisati sva njihova imana i sva filozofija se sastoji u tome da jednu postavi po vertilali, drugu u horizontalu, a sve ostale će unakrsno ispisivati...
 
Ona
Leži u širokom francuskom ležaju i čita poruku iz nedavno dobijenog buketa cveća "ansambl 101 ruža".
ZA NOVI POČETAK!
Bio bi to divan poklon za Dan zaljubljenih da poruka nije štampana iz kompjutera, bez potpisa, bez pošiljaoca, obična anonimka.
Kukavičluk. Banalna anonimna melodrama. Početak može biti nov, ali sve ostalo je ostalo po starom. Nije li podlo i licemerno javno napraviti jedan izbor, a cveće slati tajno drugoj?
Izbor je potvrdio jednu određenu istinu, sada više nema sumnje, pa ni mesta za filozofiranje o tome.
 
Put se osuo, a misao nije dohvaćena. 
Možda je put prestao ići njemu zato što je podivljao od neodređene patnje napravio izbor kao kompulsivni detektiv koji juri za senima spolnih žlezda. Mlada koža je prelepa, tu nema filozofije.
Koja to hrana, izuzev rakije, tako godi odstojivši svoje mlade godine na ovome svetu? Izbor kralja Davida bila je jedna takva mlada da mu zagreje samrtničku postelju. 
 
Potrošene su rukoveti bezvremenosti i poverenje koje mu je dodeljeno sa neiskazanom lakoćom. Njegov potez za "novi početak" je bio nemaštovit, bez ključne ideje kako dalje, sa naivnom i lakomom željom da može po starom. Ništa se nije naučilo iz grešaka i htjelo bi se i dalje koristiti neosnovani kredit poverenja. Za nju je trebalo imati stila, mašte znanja. Ona mlada putenost koja je pristala biti zamena će istrpiti banalnosti, ali žena poput Nje, ne! Bliska razdaljina se pretvorila u prisnu distancu.
 


Puls

Published on 14:24, 02/06,2017

Tišina pulsira ritmom otkucaja srca. Čijem ga. Srce. Čujem i nju. Tišinu.Ali, ko je u stanju da pronikne u fini mehanizam krvotoka, kolektivnu svest i pojedinačnu volju? 

U sebi osećamo sve zakone prirode, a potčinjavamo se zakonima kolektiva.


Zimska slika

Published on 18:13, 02/04,2017

 

Danas je bio divan dan, dražesan zimski, tako kratak, tako kratak. Sunce je sijalo, željno, sneg se otopio, a devojke sa crnim uvojcima, negde u selu, su plele priglavke. Da je leto, plele bi one mirisne korpice od svežeg, poljskog cveća. Jelenka i cvrčka još nema u našim krajevima ili ima, samo skriveni kuju neku zaveru.
Ja sam njušila dah borovine u vetru, kao indijanski ratnici, osluškivala zvukove iz prirode poput zeca i posmatrala decu. Dečak i devojčica su se rvali pored ograde od kolja, preplićući se isto tako u međusobnom zagrljaju. A nekada su tako divno sanjali o sreći.
Svet je star otprilike dve milijarde godina, a naša zemlja, planine i mi, ...  jesmo li i mi?
Čudne ptice kruže iznad naših reka.