Zapis 8.
Još jednom je, na kratko, bacila pogled u ogledalo, zadovoljna prizorom sopstvene vitke figure, izduženog stasa, blistavog poprsja i savršenog tena, čija se lepota ogledala i u očima prolaznika i iskazivala neskrivenim pogledima oduševljenja, gde god bi se pojavila
....
Čudan je taj život, uvek iznova otvara nova, a u stvari ista ona stara razmišljanja. Koliko truda jedna žena ulaže u održavanje svoje fizičke i duhovne lepote da bi na kraju završila skrivena u kovčegu nečijeg posedovanja, zakopčana do grla i dobro čuvana kao najvredniji trofej uspešnog osvajačkog pohoda koji se čuva za pokazivanje ili potezanje „argumenata“ u posebnim prilikama kao simbol muške sujete o njegovoj sopstvenoj umešnosti
....
Uzela je torbicu i krenula napolje. Sećanje na ono što joj se dogodilo sa gospodinom H. Još uvek joj je izazivalo osećaj komešanja u utrobi, izvrćuči je i čupajući na najgori mogući način.Ipak, postojalo je nešto dublje, neka slabašna svetlost koja se palila u nekoj tački njene svesti kao da joj je neka čudna vremenska dimenzija omogućila da nazre šta bi moglo da se desi u budućnosti. Svi izazovi ljubavi sa sobom su nosili i opasnosti od mogućih povreda i osakaćenja.
Za razliku od nje, drugarice sa kojima se s vremena na vreme viđala, izlazila na ples ili kafu, nisu mislile ni na šta drugo. Prepuštale bi se beskrajnim užicima i nemirima, a kada bi se zaljubile, razvlačile bi detalje o stepenu verovatnoće da ih taj neko stvarno voli i da će im predložiti da žive zajedno.
Kao da je posedovanje muškog tela i ulazak u službu svakodnevnice za njih bio najvažniji cilj.
Mislila je da su one osuđene na patnje, da se večno, iznova i iznova zaleću ka toj misterioznoj suštini ljudske duše pune stranputica, zavijutaka i provalija koje ona nije mogla da dokuči i koje su je plašile.
Sebe je u budućnosti videla kao osobu koja će biti i ostati vladarka zemlje koju gazi i vazduha koji udiše, a ne da se trese od straha ujutru kad ustane, savršeno svesna, da će je život izgaziti, da će se ustremiti na nju i pokušati da je proždere, zalogaj po zalogaj njenog lepog tela ostavljajući samo kosti.To nikako.