Između krajnosti
Jesen rana, jesen zrela zrcali u okupanim ulicama; vreme donosi neizvesnost a život traži sigurnost volimo se videti i ogledati u drugim očima, mislim; lebdi ta misao između i jeste i nije nedorečena još neodgonetnutim daleko je ostalo nezrelo proleće daleko je i hladna zima a između njihovih krajnosti toga i jeste i nije među tim daljinama lebdi ova zrela jesen, ovo sada nitima njihove povezanosti teku sokovi života proleća hraneći hladnu zimu skladište se u njenim žilama pa prolećem iznova bude; i u tom cikličnom kruženju hrani se i naša duša između truljenja pod zemljom i onoga što će se vinuti razapeta je nit života za koju se zakačila ta misao o vremenu i postojanju između krajnosti i traži sopstveni pristup nezavisan od krajnosti