Zapis 19

Published on 10/02,2015

Čovjek koji je svjestan ne može se kretati ka prošlosti jer nje nema više. Čovjek koji je svjestan ne može se kretati ka budućnosti jer nje još nema. Čovjek koji je svjestan živi u sadašnjosti, ovdje-sada. Ovdje je njegovo jedino mjesto, a sada je njegovo jedino vrijeme. A pošto je on samo ovdje i sada, vrijeme, kao takvo, išcezava. Vječnost se rađa, bezvremenost se rađa. (*autor nepoznat)

Zamišljam

Vreme ne postoji, mi se krećemo, poput vetra ili beličastog dima, naš duh ulazi u zamišljeni prostor, popunjava ga i izlazi ...Gde se rađa večnost, gde bezvremenost? 

Stopala se kreću i uvelo lišće šuška. Vetar pomera grane platana i tamno lišće lupka po staklima prozora. Ta kuća, sazidana s proleća od one raskvašene sirove ilovače, pečene, velikog formata, pažljivo slagane sa prevezom na pola ili trećinu, puna, ona što čuva toplotu iznutra, što ne da hladnoći da prodre ....

Sada, pokraj vatre, u nemoj tišini što je remeti samo slabo kucanje onog jesenjeg lišća, kao da se malo zapinje u dahu. Kada isključim svest i prebacim se u četvrtu, petu dimenziju, mogu da osetim bezvremenost. Mogu da postanem svesna svoje svesti. Sama sam. Svaki moj susret sa stvarnošću je i rastanak, kao što svaki početak u sebi sadrži kraj. A taj dodir  života je tren. Tren koji nama traje. Kratko? Traje. Kad se vratim u našu dimenziju, ponovo ću ga dotaći, postojimo.

Jedino su ta drveta svedoci ove sadašnjosti, gorkog stanja postojanja – drveta koja se predaju hladnom vetru, smrežurano lišće što proleće pored nas jedva malo svetlije od mraka. 

* 

Živimo u vremenu , a pripadamo večnosti. Mi smo ti kroz koje večnost prodire u svet vremena, poput onog beličastog dima. 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=260948

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Zapis 19



  1. Visit Janakis

    Kapa dole!
    Tužno, lepo, istinito... Divno!

    "Svaki moj susret sa stvarnošću je i rastanak, kao što svaki početak u sebi sadrži kraj. A taj dodir života je tren. Tren koji nama traje. Kratko? Traje. Kad se vratim u našu dimenziju, ponovo ću ga dotaći, postojimo".

    Sačuvajte tu vašu dimenziju, čak i ako je potpuno nestvarna, dragoceno je da ostane neizneverena, neukaljana, jedinstvena.



  2. Visit Nikoleta

    @ Janakis

    Tako kako si ti shvatio je zaista lepo. :)
    I sada bih se mogla praviti važna, ali ipak ću priznati da sam se samo prebacila u svet mašte I "šetala" dimenzijama, a povratak u "našu" je ovaj naš koordinatni sistem od 3 dimenzije. To je kao stvarnost. :)
    Uz tebe su moji tekstovi lepši. :D
    Hvala ti.

    PS
    A i to si u pravu. Mašta jeste deo našeg života, dragoceni deo, kao i snovi i ne treba ih ukaljati niti bilo koga kriviti što se nisu ostvarili ...
    Ništa nije zauvek, ni dobro ni zlo. ;)



  3. Visit Janakis

    Hm... Sad si me skroz zabrinula.
    Izgleda da sam i sam u nekoj dimenziji iz koje... No, nije to bitno, važno je jedino da su ti neki zapisi stvarno odlični, bez obzira kako i zbog čega nastajali.



  4. Visit Nikoleta

    @ Janakis

    Hvala ti. :)
    Tek su uz tvoje komentare kompletni. :))
    PS
    A i ti voliš "švrljati" po dimenzijama? :D



  5. Visit Janakis

    Ma lud sam za tim :D



  6. Visit Nikoleta

    @Janakis

    Da, nasmeja me. :D
    (što se mora nije teško?) ;)