Pogled i Misao
Pogled osmehom prati
rdost izboru prepoznatu,
veseli
da čovek samo od forme, leda i knjige nije,
već
sa puno sofizma zatvorenog poput kapela i manastira
skrivenog daleko od oštrog i znatiželjnog vida;
Nejasan različitostima i neodređen sa više nepoznanica
svojih!
Od misli nastali pogled, njen nejaki
poražen je dvosmislenostima bio,
pa osta zatečen pred novim mogućnostima;
Zbunjen i zaglavljen u kanjonu pukotina
nad podzemnim strujanjima;
Dvoji.
A ustvari se koprca uklešten,
pritisnut oštrim i nemilosrdnim
gromadama okruženja
Kako ga izvući?
Kako usmeriti ka radosti
kad stvarnost je varljiva,
okolnosti (brzo) promenljive
crtaju i brišu osmehe
tugom do bola i
bolom do odustajanja,
jer vreme je ostavilo ruke prazne
i osmeh zaleđen
Ruke su samo zastale
pred odgovorom razvučene neodlučnosti
između drugih,
boljih
i primamljivijih mogućnosti.
Različitost se nije htela
A istost nije prepoznala.
Ima li je?
Makar i ne bila božanstvena!
Htelo se sve, a sve nije moglo.
Zato su drugom razrokom pogledu
promakli glodari života,
potkopali temelje posmatračima,
izgrizli niti što spajale su vidljivo i nevidljivo
daljine
i ništa se nije preduzelo
sprečiti ih.
Pogled je ostao odsečen.
S pogledom se odbacila i misao
i sve njene mnogobrojne mogućnosti
što nosila ih je u sebi;
Pogazila, prezrela i ismejala! (?)
I nije pitanje: Zašto?
Pitanje je
Kakvu ljubaznost očekivati i
Može li ona osmeh gostoprimstva održati?
Može li misao mislima više verovati?
Jesmo li?
Da li smo pogledom i mišlju
Dostigli neku vrednost na onoj skali,
naporom što voljom smislu je vodio?
Da li u preseku skupova različitosti,
prazan skup je mogućnosti
ili
postoji makar jedan elemenat
koji nadom (se) zove?
Boreći se sa nametnutom ulogom,
zlonamernom i neadekvatnom,
pogled se lomio i lomio kroz prizme različitosti
i promenjen iz toga izašao.
Zato,
mora se pogledu vremena dati
da se oporavi i iz sebe ponovo rodi
na novoj, višoj i stabilnoj razini,
na njoj da sazri
Zahtevnost je velika.
Traži sigurnost i kvalitet u gledanju
radosti naklonjena,
još slabu muziku čuje
više prepoznatu po pokretima prstiju
što poskakuju po dirkama klavira,
belim i crnim
i traži radosne zvuke na skali vrednosti.
Osmehom bi izvukla visoki C.
09/12,2015, at 14:16
Visit Slavica
A te nepoznanice?
Misliš li da čovek sam sebe ne pozna dovoljno ili nešto drugo? :-)
09/12,2015, at 14:24
Visit Nikoleta
@Slavice
Mislim da svaki čovek sebe sasvim dobro poznaje,
dapače, da je u tom poznanstvu i previše komotan
sa svim svojim poznanicama ;)